1. dio: Marko 5,21-43 Kći Jairova. Ozdravljenje bolesne žene

Kad se Isus lađom ponovno prebacio preko, zgrnu se k njemu silan svijet. 22 Stajao je uz more. I dođe, gle, jedan od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavši ga, padne mu pred noge 23 pa ga usrdno moljaše: »Kćerkica mi je na umoru! Dođi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u životu!« 24 I pođe s njima. A za njim je išao silan svijet i pritiskao ga. 25 A neka je žena dvanaest godina bolovala od krvarenja, 26 mnogo pretrpjela od pustih liječnika, razdala sve svoje i ništa nije koristilo; štoviše, bivalo joj je sve gore. 27 Čuvši za Isusa, priđe mu među mnoštvom odostraga i dotaknu se njegove haljine. 28 Mislila je: »Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.« 29 I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. 30 Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: »Tko se to dotaknu mojih haljina?« 31 A učenici mu rekoše: »Ta vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu?’« 32 A on zaokruži pogledom da vidi onu koja to učini. 33 Žena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga što joj se dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini. 34 On joj reče: »Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!« 35 Dok je Isus još govorio, eto nadstojnikovih s porukom. »Kći ti je umrla. Čemu dalje mučiti učitelja?« 36 Isus je čuo taj razgovor pa će nadstojniku: »Ne boj se! Samo vjeruj!« 37 I ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva. 38 I dođu u kuću nadstojnikovu. Ugleda buku i one koji plakahu i naricahu u sav glas. 39 Uđe i kaže im: »Što bučite i plačete? Dijete nije umrlo, nego spava.« 40 A oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku i svoje pratioce pa uđe onamo gdje bijaše dijete. 41 Primi dijete za ruku govoreći: »Talita, kum!« što znači: »Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« 42 I djevojka odmah usta i poče hodati. Bijaše joj dvanaest godina. I u tren ostadoše zapanjeni, u čudu veliku. 43 On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i reče da djevojci dadnu jesti.

Kada čitamo ovo Evanđelje, u prvi plan iskaču dvije scene. Kamera se zaustavlja na dvama dijalozima, prvi je s Jairom, a drugi sa ženom. I čini nam se za to vrijeme, kao da sve drugo stoji, ljudi nema ili su daleko, odmaknuli su se, nisu u fokusu, tišina je u zraku. No to nije prava slika događaja tamo. Prava slika je ta da je oko Isusa silan svijet, mnoštvo ljudi koje prati svaki njegov korak, hoda za njim i pritišće ga. Tek kasnije, uslijed takve okolnosti, na pozornicu istupaju dvije pojedinačne osobe sa svojim situacijama. Stoga, iz ovoga teksta Evanđelja vidimo Isusov odnos, ne prema dvjema osobama, nego prema trima kategorija osoba: silnom svijetu bezimenih ljudi koji ga prate u stopu, marginaliziranoj ženi i moćnom muškarcu.