Razumijevanje emocija: ključ za sretniji život i zdravije odnose

Ne znam jeste li primijetili što ljudi odgovaraju na pitanje - Kako si?

• Ja često čujem:
• evo baš idem s posla...
• posvađala sam se s dečkom...
• na godišnjem... i smajlić
• ne da mi se ništa...
• nema ništa novo
• ne razumijem što mi se događa…
• razmišljam što sa onim napraviti...

Koji od tih odgovora zapravo odgovara na pitanje? Niti jedan…
Ili na drugo, slično, ali puno preciznije pitanje (a time i rjeđe) "Kako se osjećaš?" koji odgovori su najčešći?

• Dobro, super, nikako, kako kada i tako tako...

A koji od tih daju odgovor o osjećaju? Niti jedan.
Na prvo pitanje dobivamo (ili dajemo) informaciju što se radi, o čemu razmišlja ili koje su trenutne potrebe, a na drugo informaciju o prosječnom općem stanju osobe koje obuhvaća cijeli spektar vrsta i intenziteta osjećaja.
Zašto tako razgovaramo? Vjerojatno jer o osjećajima ne znamo puno. Osjećamo ih, ali o njima ne razmišljamo i ne komuniciramo na način da ih uzimamo u obzir. Pa se postavlja pitanje, znamo li dovoljno o njima da smo svjesni kada i na koji način utječu na naš život? Koji osjećaj je kada prisutan i znamo li ih uopće imenovati?

Kada bih te sad pitala da nabrojiš deset neugodnih emocija, bi li to znao? Ili bi stao na četvrtom?
Može jedan izazov?

1. Sjeti se jedne lijepe situacije pa reci što si tada osjećao.
2. Sada se sjeti jedne teške situacije i reci što si tada osjećao.
3. Što sada osjećaš dok čitaš ovaj tekst?

Možda si nastavio čitati tekst ne odgovorivši na gornja pitanja jer ti se ovo čini nepotrebno zamaranje psihološkim banalnostima. Možda je to zato što još nisi uočio trenutke u kojima zbog nepoznavanja ovako nečega udaraš glavom u zid.
No logika je ta da svaki čovjek djeluje iz osjećaja i ako ga ne zna prepoznati, neće djelovati u akciji, nego u reakciji. Mislim pod tim da automatski odgovaramo na način koji nam nagon nalaže bez svjesne kontrole i naše voljne odluke o postupku. U tom trenu jedini oblik kontrole može biti namjerno zaustavljanje npr. navale bijesa jer se radi o društveno poželjnom ponašanju. I to je nekada potrebno, ali time nismo iščupali korijen već samo blokirali posljedicu. Akcija nije automatski odgovor već odlučeno djelovanje pa je u tom smislu na tuđu akciju plodonosnije reagirati vlastitom akcijom nego automatskom reakcijom.

A što zapravo znači da djelujemo iz osjećaja? Nama se možda čini da djelujemo u skladu sa nekom situacijom, no zapravo djelujemo u skladu sa osjećajima koji tom situacijom izazvani. Zato je moguće da više osoba u istoj situaciji različito reagira. U nekoj npr. prijetećoj situaciji gdje jedna osoba ugrožava druge, u jednoj osobi će prevladati strah pa će ostati ukopana na mjestu ili pobjeći, u drugoj osobi će se probuditi snažan strah, ali će unatoč njemu prevladati osjećaj odgovornosti prema ugroženoj osobi do sebe pa će ustati u zaštitu te osobe, a trećoj će se roditi gnjev prema nasilniku pa će nasrnuti na njega. Znači - ista situacija, a različite reakcije jer reakcija dolazi iz osjećaja, iz emocije koja se rađa u nama povodom situacije, a ne iz situacije same. I reakcija kao automatski odgovor ima svoju vrijednost, ona je mehanizam opstanka u potrebi brze procjene situacije, osobito opasnosti (koja može biti i psihološka). Ali ako nam se svako djelovanje svodi samo na reakciju, svoje ponašanje ostavljamo na razini nagona koji imaju i životinje. Ipak, Bog je nama dao veće darove kako bismo procijenili korist pojedinog nagona i vladali njime, a ne obrnuto.

Sve to sada apstraktno zvuči, vladati nad nagonima i osjećajima - djeluje jednostavno, a svi znamo da je sve osim jednostavno. Ali ima jedan jednostavan dio u svemu tome, a to je da ih je dovoljno prepoznati, imenovati što se u tebi događa, i odrađeno je više od pola posla. To je moguće samo ako unaprijed znaš koji sve osjećaji postoje. Garantiram iznenađenje kad počneš otkrivati sve što u tebi vlada.
Ali onda ćeš znati s čime se nosiš.
Pa upoznajmo osjećaje.

Za početak, postoje osjećaji koji to nisu. Kažemo da se osjećamo poštovanim, odbačenim, diskreditiranim, omalovaženim, cijenjenim, zanemarenim, prozvanim, uvaženim, prihvaćenim, pohvaljenim... Iako je dobro i takvo nešto prepoznavati, to zapravo nisu osjećaji, to je naš dojam kako se druga osoba odnosi prema nama. Iz postupaka neke osobe mi shvaćamo da nas je odbacila, zanemarila ili da nas poštuje i cijeni. A kada bi pitali tu osobu je li njezin stav prema nama zaista takav, ona bi se mogla složiti, ali imati sasvim neku drugu varijantu te priče. Dakle, to je naš dojam odnosa, ali mi kažemo da se tako osjećamo baš zato što to nije egzaktnom znanošću potvrđena činjenica već je samo neki okus koji se proizvodi u nama. Zato taj okus svrstavamo u osjećaje iako to nisu. I nije sad važno da se ispravno terminološki izražavamo, ali važno je ovo znati jer ispod takvih dojmova zapravo se rađaju pravi osjećaji. Dakle, ako imam dojam da me netko ne poštuje ili ne voli, mogu se osjećati tužno. Ali u istoj situaciji mogu se osjećati ravnodušno. Ako me netko ponižava, mogu osjećati ljutnju ili strah. Ili ako imam dojam da me netko uvažava, osjećat ću se sretno i zadovoljno. To su onda osjećaji iz kojih djelujemo.

Vratimo se sada na gornja pitanja, prvo na osjećaj iz lijepe situacije. Nakon što si sam sebi dao odgovor o njemu, ja bih ti ponudila još neke osjećaje pa vidi možeš li se tu naći.
Osim možda sretno i zadovoljno, tu bi mogli biti i: ispunjeno, optimistično, ohrabreno, povezano (s nekim), ganuto, iznenađeno, razdragano, mirno, udobno, poletno, oduševljeno, rasterećeno, osnaženo, zaneseno, znatiželjno, opušteno, spokojno, ushićeno, poletno, zaintrigirano, zabavljeno, uspješno, obogaćeno, ponosno, cjelovito, sigurno... Možeš li naći tu još koji osjećaj koji nisi prepoznavao prije? Možda ih nisi primjećivao jer nisu bili jednakog intenziteta kao najistaknutija tri, ali to ne znači da nisu postojali uopće.

Pokušaj istu stvar i sa neugodnom situacijom. Razmisli i vidi je li u tebi osim straha, srama, tuge, mržnje ili ljutnje bio još koji od ovih osjećaja pa da si se osjećao: bijesno, deprimirano, apatično, tjeskobno, napeto, nemoćno, prazno, obeshrabreno, pesimistično, uzrujano, nervozno, smeteno, umorno, šokirano, sumnjičavo, izgubljeno, klonulo, umrtvljeno, zabrinuto, ravnodušno, krhko, ranjivo, očajno, zbunjeno, preopterećeno, usamljeno, hladno, ogorčeno, frustrirano, malodušno, uspaničeno, uznemireno, iznervirano, iskompleksirano…

A pazi sad! Iako u lijepoj situaciji prevladavaju ugodni osjećaji, a u ružnoj teški, to ne znači da su oni jedini koji tu postoje. Moguće je doživjeti nešto lijepo i da te obuzme cijela paleta ugodnih osjećaja, a onda se osjećati preplavljeno i iscrpljeno upravo radi tih osjećaja. I moguće je u nekoj teškoj situaciji imati cijeli niz teških osjećaja, ali ako se npr. ta situacija ponavljala i sada se odvila u blažem intenzitetu negativnosti, moguće je uz sve teške osjećaje osjetiti i malenu dozu olakšanja ili optimizma da će i u budućnosti biti sve bolje.
Pokušaj sada u svojoj teškoj situaciji prepoznati je li bilo kojeg od ugodnih osjećaja i obrnuto, u lijepoj situaciji nekih teških.

Dolazimo sada do zadnje situacije, a to je kako se osjećaš dok čitaš ovaj tekst. To sam uzela kao primjer neke od najobičnijih stvari svakodnevnog života i vjerojatno bi puno ljudi odgovorilo da ne osjeća ništa. To je uobičajen odgovor kada osoba ne osjeća navalu najsnažnijih emocija kao što su sreća, tuga, ljubav i mržnja, strah i sram, polet i veselje. Ali nije točno da se i ovdje nisu rodili osjećaji koji će uostalom nalagati iduću reakciju jer svaki čovjek u svakom trenutku dana ima osjećaje. Pa evo da ti ponudim neke opcije kako bi se mogao osjećati: Umorno (od drugih čimbenika neovisno o ovom tekstu), zainteresirano, znatiželjno, optimistično (jer nalaziš ovdje nešto korisno za svoj život), pesimistično (jer ne znaš kako to provesti), ohrabreno ili obeshrabreno, vedro, dosadno, zamoreno, opterećeno, nestrpljivo da tekst dođe kraju, ravnodušno, radoznalo, povezano, zahvalno, okrijepljeno, razočarano, iznenađeno, potaknuto, sumnjičavo, buntovno, mrzovoljno, nemirno, zasićeno, zbunjeno, oduševljeno, zadovoljno...

Nije li zanimljivo povezati onu automatsku reakciju koju bi imao nakon čitanja ovog teksta sa osjećajima koji su se pojavili dok si ga čitao 🙂 Genijalno 🙂 🙂

Za kraj je važno naglasiti da, iako je važno biti svjestan svojih emocija i prepoznavati ih, automatske reakcije koje proizlaze iz emocionalnih impulsa također mogu imati svoju vrijednost, osobito u situacijama koje zahtijevaju brze odluke, kao što su krizni trenuci. U takvim okolnostima, naše instinktivne reakcije mogu biti ključne za zaštitu i preživljavanje jer je naša psiha već usvojila određene obrasce ponašanja koji su vrijedni za konkretnu situaciju. Dakle, nije uvijek nužno zaustaviti svaki automatski odgovor — ponekad nas upravo naši instinkti mogu dovesti do ispravnog rješenja. No potrebno je biti i svjestan kada instinktivna reakcija ne odgovara vanjskoj situaciji te se tada propitati zašto ipak do nje dolazi.